Moj digitalni foto aparat može da "izigrava" i video kameru, da odmah iskreno priznam, prilično lošeg kvaliteta za današnje standarde. Ali je zato komotno imati sa sobom samo jedan mali aparat koji se lako stavi u džep i koji ima obje funkcije. Prije nego sam krenuo na put razmišljao sam da kupim pravu video kameru, ali... Uz fotoaparat treba sa sobom nositi još jednu stvar. Tu je i dvogled bez kojega se ne može na safari. Ja volim biti komotan i s malo stvari o kojima moram brinuti. Što više toga imaš, imaš više i problema, a ja ne volim probleme. Uz to imali smo ograničeni prtljag, po veličini i po težini, budući da smo se premještali iz jednog u drugi park s malim zrakoplovima s ograničenim prtljažnim prostorom i nosivošću. Na ovom mjestu sam skupio neke filmiće koje sam snimio u toku našeg puta po Keniji kao "živi" dokaz onoga što smo vidjeli i čuli u toku godišnjeg odmora. Sigurno će mi biti veliko zadovoljstvo pogledati ove video snimke za koju godinu: unatoč lošem kvalitetu zasigurno će u meni probuditi nostalgiju i sjećanja na ovaj doživljaj.
Za vrijeme boravka u naselju Masaija imali smo priliku vidjeti i jednu priredbu (ova riječ me podsjeća na školske dane), postavljenu za posjetioce i uključenu u cijenu ulaznicu (sve se plaća, pa i u Keniji). Radilo se o plesu koji Masai izvode prije nego krenu u lov i koji bi im trebao donijeti dobar ulov. Ples su izvodili mladići iz sela dok je pjesma bila orkestrirana od žena koje su mirno stajale u hladu drveta i pjevale. Evo i vama prilike da uživate u ovom starom afričkom ritmu.
Prvo jutro u Masai mara. Nakon dobrog engleskog doručka na bazi prženih jaja i slanine ukrcavamo se u naš kombi. Po koja antilopa, dva, tri slona i onda iznenada radio stanica u kolima kao da je poludjela. Svi vodiči su govorili u isti glas, ali za mene potpuno nerazumljivim jezikom. Nakon par minuta otkrili smo i razlog ovog iznenadnog komešanja: u blizini je opažen jedan lav (nije baš da ga možete vidjeti na svakom koraku) i svi su se punom brzinom uputili prema signaliziranom mjestu, podižući obilnu prašinu. Lav je šetao uz rijeku, elegantan i ponosan, kako se to i pristoji kralju životinja. Nije se obazirao na gužvu i na buku automobila i nakon desetak minuta se izgubio u obližnjoj šumi.
U Masai Mara smo provelo cijeli jedan dan vani, na terenu, u potrazi za životinjama i sugestivnim afričkim pejzažima. Za ručak smo se zaustavili uz jedan rukavac rijeke koja protječe parkom i izvadili smo iz torbe panine koje smo to jutro dobili u kuhinji kampa. Rijeka je lagano tekla, a društvo su nam pravili nilski konji koji su se osvježavali u zamućenoj vodi. Njihovi spori pokreti, da bi sačuvali energiju za noćni izlazak, što je njihovo omiljeno doba dana, su opčinile neke od turista koji su si priuštili popodnevni počinak na zadnjim sjedištima kombija.
U hotelu u Watamu-u svako drugo jutro su organizirali šetnju po mjestu u pratnji nekoga od osoblja hotela koji je bio ujedno i vodič. Tako smo završili i u jednoj osnovnoj školi, prepunoj razdragane djece koja su se jako obradovala posjetu turista. Mnogi od nas su ponijeli po koju bilježnicu ili olovku na poklon, a neki su ostavili i mali novčani prilog za kupnju školskog pribora. Za naše dobročinstvo bili smo nagrađeni pjesmom.
Kenija Safari . Tsavo Est . Jezero Nakuru . Masai Mara . Kimana . Watamu . Video Kenija . Linkovi